Busy doing nothing
05.06.2007., utorak
Anarhizam nekad i danas
|
Ovaj post odlučih napisat kao svojevrsnu kritiku nekih stvari unutar anarhističkog pokreta. Mislim da je cijela anarhistička teorija, ili bar pojedinci unutar nje, puno rupa i nerazjašnjenih stvari, pa bih eto htio to pobliže raspravit. Za početak bih htio napomenut jednu stvar. Najpoznatiji anarhistički teoretičari (Bakunjin, Kropotkin,itd) su isto tako poznati i kao ljudi koji su i uveli anarhističku ideju u suvremeni svijet. Anarhizam je od davnih vremena bio ideja, a oni su tu ideju razradili i izjasnili neke temeljne stavove u svojim djelima. Tako je nastao anarhizam kao "službeni" pokret. Naravno, ne želim reći da preispitivanje autoriteta, države i eksploatacije nije postojalo prije toga, nego se jednostavno nije nazivao anarhizam i nije bio prihvaćena ideja u svijetu. Kropotkin je npr, kao poznatiji anarhistički teoretičar, potpuno opisao gospodarske ideje anarhizma i razradio organizaciju života u anarhiji. Anarhija o kojoj je Bakunjin sanjao je bila uređenje bez vlasti i potrebe za vlašću, gdje se život temelji na uzajamnoj pomoći unutar mnogo manjih autonomnih zajednica, no ta anarhija je bila smještena u suvremenom svijetu. Da točnije objasnim, smatrao je da se anarhija može postići kad npr Španjolska odbije tu vlast i ostvari sve te ciljeve uništenja države i uspostavljanja društva bez vlasti, te organiziranja takvog života u svijetu. To je bila njegova ideja. Danas, u većinom punk-underground svijetu, anarhija o kojoj ljudi sanjaju je totalna sloboda bez ikakve države, znači eliminiranje svih država na svijetu kad će doći do potpune jednakosti i mira. Anarhija u koju ja vjerujem i kojoj težim je upravo ta, a ne improvizirana na nekom teritoriju. Doduše, možda je sam Bakunjin imao ciljeve kao i ja, ali je teorija većinom dosezala samo do tih granica nekog teritorija. Zašto tako mislim? Pa mislim da je sam Bakunjin imao nepotpune stavove. On je razradio gospodarsku i organizacijsku jedinicu anarhizma, ali mislim da je zaboravio neke stvari ubaciti u igru. Npr, feminizam... Po meni jedan od najvažnijih dijelova anarhizma, potpuno je bio zanemaren u njegovoj priči. Možda je sam Bakunjin tukao svoju ženu? Dalje.. Ekološka svijest, suosjećanje sa životinjama? Ja čvrsto vjerujem da je to glavnina anarhizma, jer je anarhija potpuni sklad s prirodom i životinjama, i zato vjerujem da svaki anarhist treba biti vegetarijanac (više o vegetarijanstvu kod HlaPičke). Smatram da je nasilje nad životinjama potpuno nepotrebno, te stoga anarhizam nemože prihvatiti to. Preziranje ratova i nasilja među ljudima, a prihvaćanje klaonica i žderanja mesa? Di je tu sklad? Današnji, suvremeni anarhisti, više se koncentriraju na te sitnice nego na direktni anarhizam. Mislim da je to super, jer tako više mogu utjecati na te stvari nego samim propagiranjem anarhizma koji to sve riješava - npr borba protiv tvornica i laboratorija koji muče životinje, borba za prava i jednakost žena (npr u pank svijetu i muzičkoj sceni), borba za šume , borba protiv globalizacije i ubojstava itd itd. To je suvremeni anarhizam i mislim da daleko više postižemo time.... Uglavnom, toliko je puno nerazrađenih tema unutar anarhizma i cijele ideje organizacije istog. Volim anarhizam jer mi ne pruža granice u kojima mogu preispitivati stvari, jer to ionako radim zbog sebe. Eto, toliko... Za kraj, ako čitaš ovo i nisi toliko upoznat s anarhizmom, te ne poznaješ Bakunjina, Kropotkina itd itd.. To su anarhistički teoretičari iz 19. stoljeća koji su postavili temelje anarhizma kao suvremene ideje. Nisu oni jedini ali eto njih odlučih spomenut! :P pozdrav  |
22.05.2007., utorak
Religija
|
Još jedna institucija države koja je ujedino i jaki alat za manipulaciju ljudi je religija. Čovjek je od svojih početaka izmišljao neka viša božanstva da bi objasnio stvari kojih se boji i ne razumije ih, i zato šta se sam boji preuzet inicijativu da nešto riješi pa se uzdaje u boga. Kad netko nekog povrijedi i sjebe, taj povrijeđeni se mora molit, volit neprijatelja i uzdat se da će mu se bog osvetit. Nešto najbolje je kad u školi slušaš kako učenici pišu sastavke "hvala ti isuse što si nas spasio"...a recite mi molim vas, jel ko od njih zapravo zna kako je njih to isus spasio? Isus je kao umro za njih i njihove grijehe koje zapravo ni nisu još ni počinili. Kako je on to nas spasio? Isus, koji je veličao pastire (koji su ništa drugo do uzgajatelji goveda da bi ih se okrutno ubilo, iako sama riječ "pastiri" vuče na nešto dobro. Gdje je dobro u klanju?) zagovarao je i potpuni mir i ljubav. Gdje je logika? Znam iz biblije scenu kad apostoli pitaju Isusa što da učine s novcem nekim, da li da ih daju siromašnima ili šta. Isus je odgovorio nešto tipa "siromašnih će uvijek biti, a mene uskoro nećete imati".. Ček jel to vama ne vuče na sebičnost? Zašto jednostavno ne spasi te siromašne? Kad smo kod siromašnih.. Kršćanstvo tvrdi da će siromašni u drugom sviijetu biti sretni, a bogataši će patit. To je ništa drugo do trik, taktika države da osvoji siromašne. Siromašnih ima više nego bogatih, i mogli bi promijeniti svijet samo da su svjesni sebe. Ali, tu kršćanstvo kaže da će biti sretni u novom svijetu a da će bogataši patit, a to je ništa drugo do taktika države da umiri siromašne i spriječi ih od pobune protiv države. Zašto su ljudi glupi i prate šablone? Zašto ljudi misle da je sve božje djelo, i da je svaki njihov uspjeh u životu volja božja? Čim nešto čovjek uspije odma misli da je to zato šta se molio bogu i išao na mise stalno. Ljudi, počnite vjerovati u sebe! Ne trebate se bojati nekog izmišljenog lika. Kako ne kužite da su ta neka pravila religije ili zapovjedi jednostavno trik da vas ušutkaju i uplaše? Oke, ja sam se posvetio pisanju samo o kršćanstvu, ali tako vrijedi za skoro sve religije. I za kraj, primjetite samo kako se kršćanska crkva mijenjala kroz vrijeme. Prije Isusa bog je bio dosta militantan i volio je samo svoj narod, židove, dok poslje Isusa bog odjednom voli sve ljude i brije na totalni mir. I šta je s inkvizicijom, jel to volja božja? I jel kome kršćanstvo donelo sreću tada?  |
14.05.2007., ponedjeljak
Predrasude
|
Kad smo već kod domoljublja i ustaštva, išao sam analizirat koliko ti samoprozvani ustaše i patrioti zapravo znaju o rasizmu. Mladež nema pojma o čemu priča i svi njihovi «stavovi» su zapravo prožvakane parole i tradicija nošena usmenom predajom u mjestu gdje žive. Nisu navikli na crnce, jer to nije standard odnosno većina u ovim dijelovima. Homoseksualnost također odbijaju jer ne spada pod tu većinu i normalu. Ali zapravo osim tih napamet naučenih parola i stavova, nemaju nikakve argumente i razloge za te stavove te se često prozivaju ustašama i patriotima samo da bi bili dio nečega i mogli se družiti s ostalim «ustašama». Gdje su im argumenti? Gdje su im misli do kojih su došli dugim razmišljanjem i promišljanjem tih stavova? Ma kladim se da ih dosta ni ne mrzi crnce nego su se natjerali na to i zabrijali si u glavi da je tako. Nema opravdanja za mržnju, ljudi su isti. Ako odgojiš crno novorođenče i bijelo novorođenče u istim životnim uvjetima, nebi se nikakva psihološka razlika ni vidjela. Ljudi mrze crnce zbog onog što gledaju na TVu i što je praktički postalo opća kultura. Stereotipi crnaca : svodnici, narko dileri, bande i svakodnevna ubojstva. Ali to nema veze sa bojom kože nego s tim potlačenim položajem u kojem su zbog bijelaca. Da su bijelci pod pritiskom, potjerani u takve siromašne nezaposlene četvrti, mislite da oni nebi pljačkali da prežive? Da nebi dilali da prežive? Da se nebi drogirali da si olakšaju patnju? Jebote... Usput, šta sa homofobijom? To šta homoseksualci nisu standard u svakoj zajednici čini ih strancima. Homoseksualnost nije bolest, to je jednostavna biologija. Uostalom ova mržnja je potaknuta fašizmom i suvremenim svijetom koji ne trpi takve alternativne manjine, dok u daljoj prošlosti ljudi nisu gledali na njih s mržnjom i predrasudama. Također, kakva je razlika u psihologiji homoseksualca i heteroseksualca? Osim to šta je homoseksualac eventualno feminiziraniji, mržnja postoji zbog stereotipa muškarca kao jake osobe kojima je posao da rade sav prljav posao (osim jebenog kuhanja i čišćenja «jer je to posao za žene») i vode ostale članove te zajednice. O tim stereotipima sam već pisao. I eto, kako su mačo nabildani seksisti totalna suprotnost feminiziranim pederčićima, normalno da će se tu stvorit neka ograda mržnje, i šta mislite koga će narod slijediti? Velikog "mudrog vođu" il nekog plačka, pičkicu? Ma daj, kako su ljudi glupi. Svakodnevno moram biti svjedok mržnje.  |
03.05.2007., četvrtak
Domoljublje
Oke, odlučio sam to prikazat slikovitije na primjeru patriotizma u našim krajevima. Svakodnevno sam svjedok nepromišljenih ispada u školi i brijem da me to potaknulo da o ovome napišem neš. Još prije sam skužio kako su ljudi (muška populacija većinom) užasno nabrijani na rat. Jedan od glavnih razloga je tradicionalni odgoj muške djece - igranje "rata" i komandosa i toga još od malih nogu kad ih se uči "Kako biti muškarac" heh. Zašto je muškarac stereotipno neko mišićavo, hrabro biće, stvoreno da bude vođa i brine se za ostale? Pa bokte muškarci si ni ne kuhaju sami nego tlače žene za to!. Uglavnom, takva vrsta odgoja je najviše kriva za stvaranje te stereotipne slike muškarca i brijanje na rat. Mislim, tipovi u mojoj školi raspravljaju o tome šta bi tko volio biti u ratu i koje bi taktike koristili da pokolju što više ljudi. Stvarno skužiš da cijela ta mladež nema pojma o čemu priča. Svi stariji Hrvati tvrde kako im je rat nešto najgore što im se dogodilo i kako im je to uništilo živote, a opet su svi tako nabrijani i kao da su željni povratka u to vrijeme, mislim uporno svojoj djeci kupuju kalašnjikove i rambo noževe. Pravi razlog tome je neznanje. Ljudi nisu svjesni da rat gasi ljudske živote, da obitelji pate i gube svoje najbliže, da se krv lije i skupljaju beživotni leševi, i sve to zbog nekoh vladara koji šalju ljude da se bore umjesto njih dok oni sjede u fotelji i izdaju naredbe. Zašto? Zato šta im vlasti pune glavu glupostima i prikrivaju pravu istinu o ratu. Domovinski rat prikazuju kao častan rat koji im je donio slobodu. Slobodu? Koju slobodu? Ta sloboda na koju cijeli narod brije je ništa drugo do zaštita od tiranije drugih vladara i država, a ne kuže da ih upravo njihovi vladari tiraniziraju i iskorištavaju to povjerenje koje narod osjeća prema njima, a to nema veze sa slobodom... Ono, želim da ljudi svate kako stvari stoje, al često kad vidim te maloumne ispade u školi jednostavno dobijem dojam da nema smisla ni pokušat im objasnit, jer neznam gdje bi počeo.Još uzmite u obzir to da živim u Slavoniji, gdje su patriotizam i nacionalizam na vrhuncu, uostalom Slavonija je najviše stradala u ratu... Brijem da su sva ta mržnja i nacionalizam postali tradicija koja će se prenijet na nadolazeće generacije. A uz ustaštvo prenosi se naravno usput i homofobija, rasizam itd...Gdje vodi ovaj svijet? Kako prodrijeti u glave svih tih ljudi koji uporno briju na domoljublje? Ljudi imaju krivo shvaćanje slobode i nisu svjesni sebe, odnosno svoje moći. Ne kuže da mogu sve na svijetu promijeniti samo da razmišljaju svojom glavom i ne slijede šablonu tradicije. Fakat ne postoji razlika između ljudi u različitim državama, samo to da svako brije na domoljublje u svojoj, pa se sav taj nacionalizam isprepliće i eto nas. Mrzim domoljublje jer ne vjerujem da je neka država moj dom. Moj dom je svijet kao cijelina, a ne teritorijalno podijeljene jedinice s pohlepnim glavonjama na vrhu. Te podjele i granice su ionako izmišljene i često se mijenjaju (proširuju ili smanjuju). A problem je da se mjenjaju samo u našim glavama. Granice se šire, smanjuju, al priroda se ne mijenja. Država je zamisao, njene granice nisu određene u prirodi nego zapisane u našim mislima. Mrzim države i u mojoj glavi one ne postoje - gledam na ljude kao ljude, a ne kao Bugare,Hrvate, itd. Zašto bih bio dio sljepe mase i prihvatio države i granice? Ja sam svoj (i naravno hlaPIČKIN :P) i neću bit dio te maloumne gomile... |
15.04.2007., nedjelja
Marksizam / Anarhizam
|
Eto ga i prvi post... Naime, pisao sam prije blogove, i jako često sam ih mjenjao a da ni sam neznam zašt. A štaš, sad kolko postova će ovaj potrajat vidjet ćemo :)... Za prvi post sam odlučio pisati neku vrst usporedbe marksizma i anarhizma, tak za početak za sve vas novopečene sex pistols anarhiste! :D  Za početak ću objasnit Marxovo obrazloženje pojma kapitalizma. Marx je prvi uveo riječ kapital(izam) za društveno uređenje. Dotad je "kapital" bio izraz za bogatstvo, novac, skup vrijednosti, ali on taj pojam uvelike proširuje. Kapital opisuje kao društvenu zajednicu, društvene odnose zasnovane na prodajij radne snage radnika vlasniku. Kod tog procesa proizvod rada tog radnika nije njegov, nego pripada tom vlasniku. Prodaje radnu snagu, prodaje rad, prodaje sebe.. Zato Marx tvrdi da se treba ukinuti privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i uvesti komunizam u kojem je vlasnik društvo.. Po njegovom je mišljenju država organizacija nasilja u kojoj jedna klasa ugnjetava i eksploatira drugu klasu : buržoazija na vrhu ugnjetava proletariat - nižu klasu. Smatrajući radničku klasu jedinom revolucionarnom klasom, komunisti/socijalisti su život posvetili proučavanju i razmatranju njenih mogućnosti.. Buržoaziji je potrebna država kako bi ugnjetavala proletarijat, a proleterima je potrebna država kako bi uklonili to nasilje, iskorištavanje i ropstvo. Marx je vjerovao da, nakon šta radnička klasa izvrši revoluciju te preuzme "vlast", nestat će klasno društvo jer će se uklonit buržoazija, te više neće biti ugnjetavanja i eksploatacije. Tada, budući da je država ništa drugo do eksploatacija neke klase od strane druge klase, država... nestaje? Nema iskorištavanja i klasa - nema države? To je marksistička teorija o "odumiranju države". Mislim da je taj proces totalno nemoguć. Zašto? Prvo, zato šta se Marx i ostali nisu uzdali u nijednu drugu klasu, samo proletarijat(postoji i niža klasa, siromasi), te bi postavljanjem proletarijata na vlast i dalje postojale klase kao i općenito zato šta bi i tad postojala država. Drugo, zato što se takva velika promjena u društvu nemože samo tako provesti. Mislim, revolucija bi naglo dovela do tog novog društva, a čovječanstvo nije spremno za takvu promjenu, ili bar nije spremno da je za stalno održi. Zašto? Jer ljudski umovi još nisu dovoljno evoluirali. Dakako, evolucija tu ne igra presudnu ulogu jer je marksizam neostvariv, a i evolucija umova ne vodi do marksizma hehe. Tu uskače anarhizam. Marksizam rješava samo dio posla - ljude riješava klasne hijerarhije i eksploatacije u njoj, dok anarhizam zalazi puno dublje, tamo do istinske slobode čovjeka - kada je oslobođen ne samo državne eksploatacije, nego svake eksploatacije moguće! Bila to patrijarhalnost nošena tradicijom, bio to šovinizam, bila to bezosjećajnost kod uništavanja prirode i živog svijeta... Anarhija je istinska sloboda svih ljudi, gdje je svaki čovjek (i svaki život općenito) jednako vrijedan i gdje je uvjet te sveukupune istinske slobode sloboda svakog pojedinca. Stoga mislim da marksizam nije sloboda čovjeka, ni u teoriji. A kako smo vidjeli (mislim na sovjetski komunizam koji se razvio iz marksizma), u praksi je nemoguć jednostavno zbog te pohlepe ljudi koja je uzrokovana postojanjem države i vlade.. Vlast i moć kvare čovjeka, i s vremenom, kad vidi što zapravo sve može, vođa će postati sebičan i gledati svoje interese. Nije moguće naći vođu države koji će postupati po interesima naroda. Marksizam je neostvariv, i definitivno ne znači slobodu čovjeka jer je totalno nepotpun. On riješava samo neke gospodarske probleme, dok čovjekove umove i čovjekovu svijest zanemaruje. A to, dragi moji, je materijalizam koji je Marx od početka zastupao. Eto toliko za prvi post. Ovo sam napiso nabrzaka i mislio sam sutra napravit blog i objavit al eto napravio sam to još večeras. Za kraj pozdrav voljenoj ženi Hlapički i svim jazavcima svijeta! |
